Kako sam za sebe kaže autor slika koje će biti dodijeljene dobitnicima poslodavcima godine za osobe s invaliditetom za 2017. uporan je i voli istraživati. Ta ga je kombinacija dovela do diplome na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Alen Kasumović je vrlo osebujan i zanimljiv sugovornik rođen i odrastao u Zaprešiću. Formalno obrazovanje je odradio u Zagrebu za koji kaže da je grad po njegovoj mjeri u kojem bi želio živjeti i stvarati. Alen je u Centru za odgoj i obrazovanje Dubrava stekao zvanje grafičkog tehničara.

„Planirao sam ići u gimnaziju, ali u to vrijeme nije bilo asistenata u školama. Školovanje bi bilo nemoguće, pogotovo uz škole arhitektonski neprilagođene osobama s invaliditetom. U međuvremenu je napravljen napredak jer se danas, barem, priča o tim problemima.“

Nakon srednje škole, Alen je odlučio pauzirati godinu dana, razmisliti što i kako dalje te se dobro pripremiti. Pripreme su rezultirale upisom na Akademiju likovnih umjetnosti. Bio je polaznik preddiplomskog studija slikarstva kojega je diplomirao u klasi profesora Duje Jurića.

„Iskustvo učenja i rada, moglo bi se reći i življenja na ALU je bilo ispunjavajuće. Kolege i profesori su me prihvatili i od smoga sam početka bio dio svoje generacije. Kad god i koliko god je bilo moguće, izlazili su mi ususret. ALU je arhitektonski neprilagođena i profesori su se spuštali u predavaonice u prizemlju kako bih mogao odraditi ispite i ostale studentske obaveze. U svakom slučaju, od velike su mi pomoći bili asistenti. Tijekom studija imao sam i po trojicu asistenata. Bilo je to vrlo intenzivno razdoblje moga života.“

Tijekom studija, slikara koji je medijima posebno zanimljiv zato što slika s ustima, istraživanje je odvelo izvan klasičnih okvira tradicionalne umjetnosti. Odlučio se diplomu steći na Odsjeku za animirani film i nove medije, Modul Novi mediji kod profesorice Ivane Keser.

„Želim se prepustiti i dopustiti da me tema odnese u medij, a ne da sve podređujem mediju. Zbog toga su mi novi mediji i njihov izričaj puno zanimljiviji od klasičnog slikarskog izričaja. Istražujem i tijekom tog procesa zadovoljavam svoju znatiželju. Zato sebe ne mogu svrstati samo u jednu kategoriju, prije bih za sebe rekao multimedijalni umjetnik nego li slikar. Iako su slike ono po čemu je moj rad medijski najzanimljiviji i ono što mi omogućuje da istražujem i otkrivam nove izražajne mogućnosti.“

Nakon diplome na ALU, slijedeći cilj Alena Kasumovića je doseći status slobodnog umjetnika.

„Nakon intenzivne i pomalo hektične faze studiranja, ušao sam u novu životnu fazu. Želim ono što znam raditi i ono u čemu uživam pretvoriti u podlogu za samostalan i kvalitetan život. I sad sam sam sebi producent, manager, art dealer i „proizvođač“. Radim kad god i koliko god mogu kako bih ulovio sve prilike koje se pružaju i ispunio uvjete potrebne za dostizanje statusa slobodnog umjetnika. Puno mi pomaže Internet i razne on-line platforme za komunikaciju i prezentaciju mojih djela, ali to je obiman i prilično zahtjevan posao. I nije lako malo biti na računalu, popunjavati obrasce i prijavljivati se na natječaje, a malo imati kist u zubima i slikati ili već nekako drugačije stvarati.“

Posebno je ponosan na Essl Art Award CEE 2015 koja mu je otvorila mnoga vrata i bila prvi ozbiljan iskorak u među mecene i patrone umjetnosti.

„Imam dojam da u Hrvatskoj ne postoji interes za umjetnošću. Kako se volim našaliti em sam umjetnik, em sam osoba s invaliditetom tako da se nikako ne uklapam u naše okruženje. Tržište umjetnina u Hrvatskoj ne postoji. Sve što se događa, događa se kroz natječaje javnih institucija ili natjecanja velikih korporacija i banaka. I to je jedan od elemenata koji bi mogli utjecati na moju budući karijeru. Želio bih ostati stvarati i živjeti u Hrvatskoj, u Zagrebu, ali nisam siguran da ću moći ispuniti svoj puni potencijal, s obzirom na ograničenja oko mene. I tu ne mislim samo na arhitektonske barijere.“